Goribor @ Fabrika, Novi Sad, 06. 04. 2012.

Najprije jedna tužna vijest za sve ljude iz Srbije: ove godine nećete imati Uskrs! Naime, nakon povratka s koncerta Goribora u novosadskoj Fabrici, negdje između Čelareva i Begeča, pregazio sam uskršnjeg zeku tako da smo se dobro zajebavali s parafrazom legendarne lajne iz „Maratonaca“ („Tata, pa to je uskršnji zeko. Šta mu je? Sad mu nije ništa. Ubio si ga k’o gospodina Rajkovića!“). Zapravo je uskršnji zeko izletio pred moj metromobil s očitom suicidalnom namjerom jer mu se u očima vidjelo da mu je dosta života a i tko ga može kriviti, zamislite da ste uskršnji zec u Srbiji, koja je to sudba prokleta…U Hrvatskoj je to valjda lakše: mi smo ovdje već navikli da nas stalno farbaju… :) :) :) 

Bio je to vrlo upečatljiv završetak jednog dugog i zanimljivog dana koji je počeo izložbom stripa o Tarzanu, nastavio se koncertom Kerbera da bi kulminaciju doživio svirkom Goribora u malom pogonu Fabrike. Naime, vi koji pratite moje putešestvije znate već da, baš poput svog imenjaka, zagrebačke Tvornice, i Fabrika funkcionira kao veliki i mali pogon: kad nastupaju velika imena poput Urbana ili Discipline otvori se cijela Fabrika, dok kod manjih bendova dio prostora zagrade. Sinoć je bilo ukupno nešto preko 200 ljudi, što znači da je prostor bio ugodno popunjen, gužve je bilo ali ne pretjerane, a jedino je jebada bila probijati se od pozornice do šanka po dragocjeno osvježenje (No, kako coca cole ionako nema na repertoaru, ja se nisam morao probijati, pivopije su to činile a njih tko jebe :) ). Zanimljivo je da gotovo nikoga iz publike nisam poznavao, što mi se rijetko događa na koncertima u Novom Sadu (izuzev vesele ekipe koja je potegla iz Vukovara i dvije cure koje su došle čak iz Osijeka, a navodno ih je bilo još u publici iz tih predjela). Očito na Goribor dolazi ekipa koja inače ne pohodi svirke u ovom mjestu. Kao posebni gosti nastupili su britanski noise rock trojac Cautionhorses, no zbog koncerta Kerbera njih smo morali propustiti, ali sudbina je htjela da oni večer kasnije nastupaju kod mene u Osijeku tako da ni njih neću zapostaviti.

Naša četa mala ali odabrana zapravo se pred Fabrikom pojavila točno u 20 h, a taman negdje u to vrijeme i Goribor je završio svoju maratonsku tonsku probu pa smo popričali s njima dok smo čekali ekipu iz SKCNS-a da nas obdare akreditacijama. ST je reagirao na moj izvještaj s koncerta u osječkom Oxygenu iz siječnja tvrdeći da nije točno da je bio napušen, već da je bio pijan k’o majka, pa eto, u interesu istinitog informiranja svekolike javnosti, primite ovo k znanju. Za ovaj nastup je obećao da će biti potpuno straight, ja mu nisam baš povjerovao, ali sam na koncertu vidio da pored sebe ima karton soka od naranče. OK, zao kritičar poput mene sigurno će zlobno primjetiti da u tom kartonu ne mora nužno biti sok od naranče, no za potrebe ovog izvještaja pretvarajmo se da jeste…Ako ništa drugo, ST ovaj put nije pokazivao rušilačke tendencije kao u Oxygenu kada je sabotirao vlastiti koncert…

Ovo je bio posljednji koncert u sklopu promotivne proljetne turneje njihovog novog albuma „Evo je banja“. Nastup je bio sličan onom osječkom po trajanju i broju pjesama, dakle negdje oko sat i 45 minuta, ali je zvuk u Osijeku bio nešto bolji. Mislim, stajali smo u prvom redu i tamo i u Fabrici pa možemo uspoređivati, ali nama koji se redovno molimo u crkvi Goribora to toliko ne smeta. Jedino što je smetalo je ograda ispred bine: rekao sam ekipi iz SKCNS-a da to neće biti potrebno jer ovo je koncert bez poganja, skakanja, bacanja (ako itko ikada napravi stage diving na, recimo, „Bez“ zaslužio je odlikovanje od el prezidentea Josipovića osobno :) ), a ostvaruje se bolji i izravniji kontakt benda i publike.

Jer kod Goribora je riječ upravo o kontaktu, tom odnosu povjerenja koji oni kao bend moraju uspostaviti s publikom svojim hermetičnim, teškim i introspektivnim bluesom otpjevanim, ili bolje rečeno otpričanim ST-ovim ravnim, rezigniranim glasom. Nova postava benda u tome mu jako pomaže: duo gitaljerosa (Piti i Uža) sviraju kao da čitaju misli jedan drugome, a bubnjar Darko precizno poput švicarskog urara sve to prati iz pozadine. Trip hop više ovdje ne stanuje, osim možda u natruhama: Goribor je danas blues bend ali koji dosta upija iz srodnih žanrova poput jazza u uvodnoj „Kiši“ koja je malo patila uslijed nedostatka trube u odnosu na studijsku verziju ali su Piti i Uža pokazali svojim gitarskim umijećem da bi mogli svirati gotovo u svakom jazz orkestru koji drži do sebe. Stari favorit i osobna karta Goribora, pjesma „Ko sam“, i dalje zvuči kao rudimentarni blues funk, dok su „Ti i ja“ i „Rolamo“ klasični primjeri Goriborskog hipnotičkog groovea.

Nakon hitoidnog dijela koncerta s „Uzalud se budiš“ i „Sjajne niti“ (koju nisu odsvirali u Osijeku što smatram osobnim atakom na moje mentalno zdravlje :) ) uslijedio je emotivni vrhunac ovog koncerta ali i većine Goriborovih svirki, barem onih gdje ne sviraju „Dalajlamu“: nježna i fragilna „Bez“ s tužnim jecajima Pitijeve gitare koji me uvijek asociraju na George Harrisonovu „While my Guitar gently Weeps“. Prvi dio koncerta završili su rokićem „Burle“ koji je također bio lišen fino nasaftanih kljova s novog albuma ali je Uža otfrljio svoju gitaru do panja i to kompenzirao.

Uslijedila su dva bisa: na prvom je ST uzeo bas u šape i bend je izveo „Prati i ćuti“ i osjetilo se koliko bi im bas dobro došao da ga ubace u još nekoliko pjesama, a bogami osjetilo se i kada je ST na kraju pjesme, u najboljoj Kojinoj maniri, odsvirao bas na stalku od mikrofona. Za sam kraj, na drugom bisu, dobili smo klasik – „ST-ov blues“ s najlegendarnijim stihom benda ikada o opasnom kurcu i namučenoj duši crnca. Publika bi bila spremna i na još, ali zli tonac je pustio neki punkeraj i efektivno nas sve rastjerao iz Fabrike.

Dakle, sad već standardno dobro izdanje Goribora, crna misa za izmučene duše i one koji se takvima osjećaju. ST ovoga puta nije bio destruktivan već, hm, konstruktivan, nije djelovao natoksirano bilo kakvom supstancom, ali kako i sam priznaje njegovi receptori su već uništeni od ranije pa je teško reći je li na čemu ili nije. Bilo je sitnijih problema sa zvukom ali ne tolikih da bi to kvarilo ugođaj koncerta. Još malo smo se smucali ispred kluba, a onda zaključili da je vrijeme za polazak, ali kakav bi to polazak bio bez još jedne runde mesine, ovoga puta na bulevaru, iz Breninog kioska? Ocjena: solidna pljeska ali Bubi je ipak bolji. Sljedeći put trebamo ovjeriti Jeftu, on je također negdje na bulevaru navodno…Onda smo krenuli put Osijeka i, kao što već rekoh u uvodu, sjebali Uskrs našim istočnim susjedima. Zapravo smo vam učinili uslugu, vi ne znate kako je to provesti cijeli dan u gradu u kojem ništa ne radi osim benzinskih stanica! Prestrašno…

Hadžo the Easter Bunny Slayer

Set lista (nisam 100% siguran pa ako sam nešto fulao javite mi):

  1. Kiša
  2. Vožnjica (instrumental)
  3. Ko sam
  4. Moje misli
  5. Ti i ja
  6. Voli me
  7. Rolamo
  8. Uzalud se budiš
  9. Sjajne niti
  10. Bez
  11. Burle

Bis:

  1. Prati i ćuti
  2. ST-ov blues

http://www.facebook.com/pages/Goribor/289100010379

http://www.goribor.com/

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Email
  • RSS
  • MySpace
  • Add to favorites

3 thoughts on “Goribor @ Fabrika, Novi Sad, 06. 04. 2012.

  1. solidno bi jebajga, gori su mi bili jedino u Tuzli nekad ljetos, al’ pošto su dan ranije ostavili dušu u Kriterionu (Sarajevo) i bilo im je za oprostiti slabije izdanje. Elem, prošla svirka Goribora u NS (u Crnom Biku) je bila jedna od interesantnijih na kojima sam bio ove godine. Svirali su nešto malo preko 3 sata, i za bis izveli čitavu set listu još jednom, iz prostog razloga što su bili isuviše dobri da bi rulji gladnoj svirke rekli: e sad je stvarno dosta. :) dobar izvještaj, pozdravljam! ps. za zeku ne brini ostalo nam je nekih prasića od božića ;)

  2. Ozvučenje je definitivno pokvarilo ugođaj i ovo nije prvi put da se tako nešto dešava u Fabrici. Na prvom kantautor festivalu održanom tu krajem prošle godine nije se moglo čuti apsolutno ništa osim mikrofonije i brujanja… Siguran sam da bi svirka trajala duže da situacija nije bila takva. Ali vredelo je biti tamo itekako, ako ništa a ono zbog Pitijevih prejebanih solaža i najboljeg izvođenja “Rolamo” koje sam do sad čuo… Kako se St uneo u pesmu jbt… bilo je jezivo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>