Sjajan prošlogodišnji nastup našeg (a i svjetskog) najboljeg surf rock benda u zagrebačkom Teatru &TD pojavio se pred kraj prošle godine kao luksuzno upakirano 2CD i DVD izdanje. Ja sam CD-iće uredno stavio u auto gdje ih povremeno preslušavam, a za potrebe ove recenzije odlučio sam se za DVD verziju izdanja.
The Bambi Molesters su 29. ožujka prošle godine u zagrebačkom Teatru &TD održali koncert pod imenom „A Night In Zagreb“ koji je bio sniman kamerama za buduće audio i video izdanje. U prosincu prošle godine, u isto vrijeme kada se ovaj CD/DVD pojavio na tržištu, održana je i kino projekcija ovog koncertnog filma u Zagrebu i Splitu. Riječ je o prvom live izdanju ovih sisačkih surf rockera koji su bez ikakve sumnje naš najkvalitetniji i najuspješniji glazbeni izvozni proizvod (iako se ljubitelji onog grozomornog dvojca 2Cellos s time neće složiti, no ja stojim iza toga). Za potrebe rada na ovom projektu udružili su se s njemačkim redateljem Marcom A. Littlerom i njegovom producentskom kućom Slowboat Films, autorom cijelog niza priznatih i nagrađivanih dokumentaraca („Voodoo Rhythm – The Gospel of Primitive Rock ‘n’ Roll“, „The Folk Singer – A Tale of Men, Music & America“ itd.). U svom igranom crno-bijelom filmu „The Road to Nod“ Littler je koristio upravo glazbu Bambi Molestersa, a radio im je i spot za singl „As the Dark Wave Swells“ s istoimenog albuma. Obostrano zadovoljstvo tom suradnjom logičan je nastavak dobilo radom na ovom projektu.
Materijal prezentiran na ovom DVD-u sastoji se iz dva dijela: filma koji je identičan onome prikazanom u kinima u trajanju od nešto preko sat i po vremena te tzv „outtakes“, pjesama koje nisu ušle u verziju na kino platnima, pretpostavljam zbog duljine filma. To je odmah moja prva zamjerka ovom DVD-u: mislim da je verzija na DVD-u ipak trebala biti integralna, sa svih 28 pjesama izvedenih onako kako su izvedene na koncertu, pogotovo što su među tim „outtakes“ i pjesme poput „La Brute“, „Chaotice“ ili „Restless“ koje su sastavni dio svakog koncerta ovog benda. Ovako imamo „osakaćenu“ verziju s 22 pjesme.
Film je doista zamišljen kao film, vrhunska produkcija u HD rezoluciji. Počinje uvodnom špicom na kojoj nam se predstavljaju glavni likovi – četvorka iz benda (Lada, Dalibor, Dinko i Hrvoje) te special guest stars: klavijaturist Luka Benčić iz riječkog americana benda My Buddy Moose, Chris Eckman, vokal benda The Walkabouts i suradnik Bambija u zajedničkom projektu The Strange te puhačka sekcija „The Soldiers of Love“ koju čine Andrej Jakuš na trubi i Ozren Žnidarić na saksofonu. Uvodna špica tako nam pokazuje panoramu grada Zagreba, sve nešto mračno, tmurno, sivo – idealan setting za neki film noir. Napetost se može naprosto prstima opipati. Littler voli takve teške i mračne slike: kroz cijeli film svirku benda ispresijecat će snimke članova Bambi Molestersa dok hodaju gradskim ulicama koje su uglavnom prljave i neosvijetljene: to su depresivni stambeni blokovi, išarani zidovi na zgradama i ostali detalji koji kao da hoće reći: vidi odakle dolazi ponajbolji surf rock bend na planeti! Te neuljepšane slike Zagreba svakako su efektne, ali čovjek ne može a da se ne zapita koliko bi efektnije i upečatljivije bilo da su za potrebe filma priložili snimke iz njihovog rodnog grada, Siska… 
To bi tek bio film noir! I snimka koncerta je dosta „dark“, s mnogo igre svjetla i sjene, gotovo kao crno bijeli film s bendom u uobičajenim crnim odorama od kojih odudara jedino Dinkova crvena košulja, a ritam koncerta povremeno je prekidan ubačenim starinskim efektima kao kad se kino traka zapali. Minimalistički, jednostavno a efektno!
Nakon uvodne špice kreće svirka i to klasikom „Wanganui“ s debi albuma “Dumb Loud Hollow Twang”. Kroz predstavljene 22 pjesme bend će potvrditi da je u životnoj formi kombinirajući osvjedočenu ljubav prema surf rocku kao svom ishodištu s drugim glazbenim pravcima kroz koje plove sigurno i bez ikakvih problema s nagomilanim koncertnim iskustvom. Bend uživa na bini i to se vidi i iz naslonjača dok sigurno prolaze kroz sve bitne etape svoje sada već 18 godina duge karijere. Naravno, Bambiji su odavno prevazišli skučene okvire surf rocka: mladalačka fiksacija glazbom Dicka Dalea i Duannea Eddyja tijekom godina obogaćena je utjecajima glazbe Enricea Morriconea i njegovih kultnih špageti vesterna, garažnog rocka šezdesetih, psihodeličnog rocka, tex-mexa te americane a la Calexico koja je najviše došla do izražaja na njihovom posljednjem studijskom albumu kao i kroz suradnju na projektu The Strange.
Proširenje zvučne slike značilo je i proširenje postave benda, pri čemu su poseban obol dali Andrej i Ozren čije su puhačke dionice novim („Mindbender“, „The Kiss-off“, „Siboney“) i prearanžiranim starim pjesmama poput „Glider“, ili „Malaguena“ dale onaj prepoznatljivi mariachi štih. Luka je za svojim klavijaturama bio manje primjetan ali bitan za poliranje ukupne zvučne slike, a do izražaja je došao u „Latiniji“ gdje je svojim psihodeličnim premazima pružio savršenu podlogu za jedan od vrhunaca cijelog nastupa, produljenu jammiranu verziju pjesme u kojoj su sve kočnice otpuštene, a Dalibor i Dinko su doslovno pričali svojim gitarama. Totalno orgazmička stvar i vatromet sviračkog umijeća, ali samo jedan od nekoliko highlightova. Meni je sjajna bila i stara „Invasion of the Reverb Snatchers“ s drugog albuma koja je prerasla u gotovo pa free jazz improvizaciju tijekom koje se Dinko iskazao svirajući gitaru bocom Jack Danielsa . Majstor, nema šta…
Chris Eckman, stari šmekac i vođa benda The Walkabouts (koji su prošle godine također objavili solidan novi album) pridružio se bendu na nekoliko hitova projekta The Strange koje je, osim sugestivnim vokalom, obogatio i akustičnom gitarom. Nekima se The Strange ne sviđa, drugi ga pak vole iako nisu fanovi Bambija, meni su i jedan i drugi bend dio iste priče, širenja krila i istraživanja novih soničnih teritorija, a dijele i sklonost prema „mračnoj strani“ . „Long Shadows“ s kompletnom sviračkom postavom na bini (8 ljudi ako niste brojali) me je, ne znam zašto, podsjetila na stare Talking Headse s početka 80-ih, taj osjećaj za ritmiku, preklapanje žanrova, strogo kontrolirane improvizacije, šmek world musica dok je taj termin još nekog kurca značio… „Nights of Forgotten Films“, jedan od outtakesa, započeo je kao laganica na akustari da bi se potom razvio u Bambi Molesters melanž glazbenih stilova, a Chris je gostovao i na obradi rock’n'roll klasika „Rock’n'Roll Friend“ kojom završava CD a koja je zvučala kao da je ispala iz soundtracka za film „Američki grafiti“. Suradnja Eckmana i Bambija stvarno je super i ja se iskreno nadam da će projekt The Strange imati i svoj nastavak.
I tako, mic po mic, stigosmo i do kraja filma, odnosno do „end credits“ gdje dobijete sve potrebne informacije o tome tko, gdje, što, kada i kako. Konačan utisak je vrlo dobar, no ne i odličan: svirka je perfektna, produkcija također, kvaliteta snimka vrhunska, ali imam i nekoliko primjedbi: mislim da je DVD izdanje premalo prostora dalo publici. Tek nekoliko kratkih kadrova, kao da je publika potpuno nebitna u cijeloj toj priči. Rezultat je loša interakcija benda i publike (nisam bio na koncertu pa sudim samo na osnovi onoga što vidim u filmu). Tako ste mogli snimiti nastup i u prostoriji za vježbanje. Nedostatak komunikacije s tom istom publikom, osim povremenih zahvala i najave nekih pjesama već je tradicionalno obilježje benda toliko zaokupljenog samom svirkom da vjerojatno ni ne razmišljaju o tome. Veći je nedostatak DVD-a neki dokumentarac o bendu: ovo je odličan izvozni proizvod koji bi se mogao predstaviti i ljudima koji nisu die-hard fanovi Bambija a oni o bendu ne saznaju gotovo ništa. Također, u „mračnjačkoj“ knjižici ovog izdanja moglo se naći prostora i za neki predgovor/pogovor, bilo benda, autora ili nekog glazbenog kritičara. Možda su to sitna zakeranja, ali mislim da je ipak propuštena prilika za još bolje predstavljanje i pozicioniranje benda.
No, ako već i nije savršen, ovo je svakako film koji vrijedi imati i pogledati/preslušati. Prvenstveno naravno namijenjen fanovima benda, ali i svim ljubiteljima dobre glazbe i još bolje svirke. Uostalom, gitarist R.E.M.-a Peter Buck je rekao da su The Bambi Molesters najbolji surf-rock bend na svijetu, pa iako je bend već poodavno napustio skučene okvire tog žanra, ovaj DVD/CD samo je potvrda te teze.
Hadžo, ljubitelj one night standova
http://www.thebambimolesters.com/
http://www.facebook.com/pages/The-Bambi-Molesters/10150106968535328
http://www.myspace.com/thebambimolesters/
