Kimiko, From Our Room To Yours (Geenger Records, 2011.)

Kimiko je bend kojeg redovito pratim unatrag pet-šest godina. Članove benda, odnosno dvojac bez kormilara Loru Šuljić i Zorana Pleška znam još iz zlatnog vremena foruma Pips Chips & Videoclips. Gledao sam ih više puta uživo, što kao predgrupe što samostalno, čak sam ih i intervjuirao za svoj rahmetli portal mikrofonija.com nakon što su dobili nagradu MegaMuzike kao najbolji mladi izvođač. Mijenjali su postave češće nego ja donje rublje (kod mene se donje rublje dijeli na prljavo i prljavo ali nosivo :) ), mijenjali su i glazbeni stil, imali su nekoliko diy singl izdanja a debi album se neprekidno najavljivao „sad će, samo što nije“, da bi konačno ugledao svjetlo dana pred kraj prošle godine.

Na albumu se radilo dugo i pedantno, snimljen je, produciran i miksan u njihovom kućnom studiju u Prudnicama, a mastering je rađen u londonskom Fluid Mastering studiju od strane Tima Debneya, teškaša koji je radio s veličinama kao što su Gorillaz, Thom Yorke ili Sufjan Stevens. Sve izvođači koje Lora i Zoran vole, kao što ih voli svako normalno ljudsko biće (ali čiji komercijalni dometi pokazuju da nije ostalo mnogo normalnih bića na ovoj planeti :) ). Rezultat je lijep i za slušanje ugodan album s 11 pjesama indie electro-pop usmjerenja koji je vrlo neobičan za naše područje. Lori i Zoran vole se poigravati zvukovima i instrumentima (navodno su na snimanju albuma korišteni i raznorazni kućanski uređaji pored dominantnih klavijatura, gitare i semplova), naglasak je stavljen na sanjivu, melankoličnu atmosferu i na čudno poigravanje i eksperimentiranje sa zvukovima. Vokala ima ali ne pretjerano mnogo, izmjenjuju se oboje za mikrofonom i dobro se slažu jedno s drugim. Tekstovi su im na engleskom tako da se osjeti lagani naglasak, ali obzirom da oni više šapuću nego što zapravo pjevaju to ne smeta.

Počev od uvodnog instrumentala, sjajne „Penguin In A Golden Coat“, preko gudačima obojene „Take a Bow“, prvog singla „AK 47“ koji uvodi malo prijeko potrebne gitarske distorzije u miks, preko „Nothing To Me“ na kojoj su pokušali i repati (bezuspješno doduše :) ) pa do ekološki osviještene „Poison Lakes“ sa Zoranovim lead vokalom koja strahovito podsjeća na do prije nekoliko godina aktualne The Postal Service. Ali samo podsjeća. Kimiko se ne srame reći tko su im uzori, The Notwist prije svega, ali tu su i Lali Puna ili Stereolab, pa čak donekle i Belle & Sebastian u svojim mirnijim izdanjima, no Kimiko ipak ne kopira nikoga od njih. Sve te raznorazne utjecaje uklopili su u svoj jedinstveni i originalni kimikovski zvuk te su napravili album koji nimalo ne zaostaje za sličnim izdanjima „iz bijeloga svijeta“. Što se mene tiče mogli su izostaviti nepotrebnu i napornu „Moscow“ koju su opteretili raznoraznim semplovima do te mjere da pjesma prije nalikuje na kolaž zvukova nego na koherentnu pjesmu, ali jebiga – bend voli eksperimentirati, a poneki eksperiment mora da pođe po zlu. Koliko je puta profesor Baltazar sjeb’o stvar prije nego što bi ju uspio popraviti…

Dakle, svaka čast Kimiku na zanimljivom poigravanju s glazbom, atmosferom, semplovima, instrumentima, strukturom pop pjesama i vokalnim dionicama. Ovo je jednostavno super: moderno, lačarno (što bi rekli mi Osječani, barem oni stariji) i tako prokleto cool. Kimiko su autorski zreo i zaokružen bend s velikim potencijalom, ali ostaje vidjeti kakvu će to prođu imati u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu (slabu, bojim se) te kako će bend sve ovo prezentirati uživo, jer jedno je igrati se gumbićima u svom kućnom studiju a nešto sasvim drugo prebaciti to u live setting. Ali, imate moju podršku ako vam to išta znači u životu…

Hadžo, pingvin u zlatnom kaputu

Ocjena: 4 mikrofončića

P.S. Treba svakako spomenuti zanimljiv, jednostavan i efektan omot koji je dizajnirao Vladimir Šagadin, još jedan super cool lik s foruma Pipsa kojeg nisam ni čuo ni vidio stoljećima, još otkako smo zajedno bojovali pod Napoleonom, a fotke na ovitku djelo su četiri mlada hrvatska fotografa: Maje Rašić, Darka Vaupotića, Maria Leke i Matee Jocić (još jedna drugarica s foruma Pipsa, he he). Njihove fotke fino su se uklopile u atmosferu i zvuk benda tako da je i to super.

http://kimiko.bandcamp.com/

http://www.facebook.com/kimikomusic?sk=wall

http://www.myspace.com/kimikomusic

Share and Enjoy

  • Facebook
  • Twitter
  • Email
  • RSS
  • MySpace
  • Add to favorites

One thought on “Kimiko, From Our Room To Yours (Geenger Records, 2011.)

  1. Hadžoooo! Pa di si ti :))) Novi blog, kažeš?
    A da se mi osvrnemo na osvrt :D
    – Eh eh, što nisi došao na premijeru albuma u Močvari, takav koncert na žalost nećemo skoro ponoviti (zbog troška, ponajviše), a tamo bi vidio jesmo li se snašli u live settingu ili ne :)))
    – Koje repanje u Nothing To Me? Ono što Tajana pjeva (ona pjeva tu pjesmu, tih dva tri tona koja se nalaze u melodiji’ :D Nemamo mi repanja na albumu, božesačuvaj :Đ
    – Žao nam je čuti da ti se Moscow ne sviđa :( Nju nam je Tim Debney baš jako nahvalio da je izvrsna, a nama je uz Take a Bow najdraža na albumu. I uz još neke :P
    – Belle & Sebastian nismo nikad slušali, a svi nas uspoređuju s njima. Već si godinama govorim da ih moram napokon poslušati – mora da bi mi se svidjeli :D
    – Studio gdje je album sniman je Heim Studio u Prudnicama, isti onaj gdje je snimljen i Lollobrigida Inc album. Ovo je sad samoreklama – dođite nadobudni muzičari i snimajte kod nas :))))

    I hvala prijatelju na podršci, means a lot! :*

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>