Beogradski bas & bubnjevi duo Multietnička atrakcija afirmirao se kao koncertna atrakcija, snimio je dinamičan, duhovit i energičan album, ali bez prateće vizualne komponente njihov debi album gubi veoma važnu dimenziju.
Iskreno, moj je prvi nagon bio raditi zajedničku recenziju debi albuma Stuttgart Onlinea i Multietničke atrakcije. I jedni i drugi su dvojac, samo bas i bubanj, albumi su im se pojavili otprilike u isto vrijeme, privatno su veliki prijatelji, no, kako to obično biva, Stuttgarti su već izvjesno vrijeme na Mikrofoniji a na Atrakciju je tek sada došao red. Ipak, neke usporedbe se nameću same od sebe.
No, prve stvari prvo: Multietnička atrakcija je duo kojeg čine Demir Ahmetović (bas) i Osman Ahmed (bubanj i vokal). Fama o njima počela se širiti prije nekoliko godina od strane onih koji su nazočili njihovim divljim i frenetičnim live nastupima i gruda snijega se počela kotrljati. Nije baš da se u međuvremenu pretvorila u lavinu, ali je dovoljno narasla da ih počne prepoznavati nešto šira publika i kritika: dobitnici su Popboksove nagrade za najveću nadu 2009., pobjednici su Art & Music festivala iste godine, a sad evo u suradnji s Digimedijom imaju i svoj debi album. Dobro dečki guraju, svaka čast!
Album je vrlo jednostavno i ukusno dizajniran, s babunom na naslovnici, dok je sam CD oslikan poput ruleta (i jedno i drugo su izravne asocijacije na njihove pjesme). Tu je i crno-bijeli booklet sa svim tekstovima te informacijama o albumu. Vrlo lijepo, onako, umjetnički štih. Omot su inače radili sami dečki. Na CD-u se nalazi 12 pjesama, odnosno 10 pjesama i dva intermezza, sve skupa traje 35 minuta i nije zamorno, bar ne previše.
Usporedbe sa Stuttgartima dakle, nameću se same po sebi iz niza razloga, ali razlike između dva benda su vidljive iz Las Vegasa: dok su Stuttgarti angažiran bend, bend s porukom, Atrakcija im je sušta suprotnost: oni ne pjevaju o «nama i njima», nemaju političke konotacije, pjesme im nisu slogani koji se mogu glasno izvikivati na barikadama, već pjevaju o disko gejevima, o Janu pavijanu, Las Vegasu, NLO-ovima i UFO-ima i sličnim prirodnim i neprirodnim pojavama. Možda Atrakcija također pjeva o stvarima iz svoje okoline, ali onda se čovjek mora zapitati u kakvom se to oni svijetu kreću, he he he…Kod Stuttgarta postoji duhovitost u tekstovima, ali to je prije samo kulisa za ozbiljnije stvari o kojima govore. Atrakcija je čista duhovitost i zajebancija. Parodija svega i svačega ispričana na «tok svijesti» način.
Glazbeno, Stuttgarti svoj bas i bubanj koriste u klasičnom oštrom underground punk fazonu kao oružje za ispaljivanje istih takvih poruka, dok Atrakcija svoj minimalistički, ogoljeni «drum’n'bass» izraz koristi mnogo šire, meandrirajući od rocka, punka, funka, pa sve do kabarea i jazza (kao u sjajnoj «Džek pot u Las Vegasu» gdje jazzy break idealno nadopunjava stihove «Idemo u Holivud da sviramo jazz»). Utjecaji su prilično jasni: Disciplina kičme, Šarlo akrobata, Primus…ali prebačeni kroz prizmu njihovog uvrnutog iščitavanja rock glazbe. Česti breakovi, isprekidani ritam, izbjegavanje klasične strukture rock pjesme, zanimljivo građenje napetosti u pjesmama te energija, energija i tone energije, sve to pridonosi osebujnosti i originalnosti Atrakcije.
I dok Bojan iz Stuttgarta pjeva s mnogo bijesa i gnjeva u glasu, na ivici deranja glasnih žica, Osman manje više uopće ne pjeva – njegovo pjevanje zapravo su recitali isprekidani mumljanjem, smijanjem, nervozom, strašću ali i neartikuliranim vrištanjem (kao u pomenutom «Janu pavijanu» gdje Osman takvim vtištanjem savršeno uspijeva dočarati paranoju jednog pavijana). Njegovo iskustvo na radnom mjestu profesionalnog klauna u jednoj beogradskoj bolnici tu svakako pomaže – ponekad pretjerano naglašen, pretjerano afektiran, teatralan preko svake mjere, Osmana kao vokala nije lako svariti ali čovjek se mora zapitati bi li ovakva suluda kombinacija glazbe i tekstova i mogla biti otpjevana ikako drugačije.
Zapravo, ovo bi se sve moglo opisati na sljedeći način: debi album Atrakcije je naličje debi albuma Stuttgarta, nešto poput Alise s druge strane ogledala gdje je sve iskrivljeno, izvitopereno, nestvarno. Ali opet prokleto životno, duhovito i zabavno.
Ako vas sve ovo podsjeća na neki cirkus (npr. cirkus Moira kojeg se sjećam da je često dolazio u Osijek dok sam bio dovoljno mali da su me takve stvari doista zabavljale), niste daleko od istine: debi album Multietničke atrakcije doista zvuči poput cirkuske predstave, sve s dva intermezza, pa kvragu i sam bend u uvodu «Džek pota» jasno i glasno kaže: «Čujte i počujte…Prvi put u vašem gradu – Multietnička atrakcija».
Tu leži i najveći problem ovog albuma: nedostatak vizualne komponente koja logično prati ovakvu glazbu. Vjerojatno ćete se preslušavajući ovaj CD zapitati kako to dovraga sve izgleda i zvuči uživo i – voila – tu je kvaka 22: Multietnička atrakcija je bend koji uživo odlično funkcionira zato što im je nastup isto toliko neurotičan i neuravnotežen. Osmanove grimase, teatralnost, neartikulirano vikanje, frenetično udaranje bubnjeva – sve to ima smisla tek kad se gleda kao cjelina. Na albumu toga nema i to mi nedostaje – Atrakcija nije snimila album koji se sluša iz udobnog naslonjača, već album koji vas poziva na njihov nastup gdje će doći do izražaja. Stuttgarte, Repetitor ili Dalibora mogu slušati u miru svoje sobe i to tamo sasvim dobro funkcionira, ali Atrakcija ne. Uostalom, budimo iskreni, bi li imalo smisla slušati prijenos cirkusa Moira na radiju?
Dakle, preslušajte ovaj album, otškrinite si vrata u groteskan i neurotičan svijet Multietničke atrakcije (ako već niste), ali ovaj album shvatite tek kao uvod u ono gdje bend stvarno dolazi do izražaja – na bini. Pa čak i ako niste u mogućnosti gledati njihove nastupe (u Hrvatskoj jako rijetko nastupaju, ja sam ih uglavnom lovio po Beogradu), ovaj album nudi dovoljno duhovitosti, nepretencioznosti, iskrenosti i energije sam po sebi, a vi si u svojoj vlastitoj glavi možete projicirati slike Jana pavijana, teških kamiona, Elvisa, Demi Moore, letećih tanjura i ostalih bizarluka iz Atrakcijine kuhinje.
Tko kaže da ne možete imati cirkus Moira u vlastitom domu? Courtesy of Multietnička atrakcija. Holivudskog jazz benda…
Hadžo, groteskna atrakcija
http://www.myspace.com/multietnickaatrakcija
